Podzemni sustav skloništa glavne ratne luke austro – ugarske monarhije rasprostire se pod cijelim gradskim područjem, a sačinjavaju ga većinom odvojeni klasteri ispod sedam gradskih brežuljaka ali i izvan centra grada, ispod perifernih tvrÄ‘ava i baterija. Od svog nastanka početkom 20. stoljeća do danas, tuneli su samo dvaput korišteni za sklanjanje civilnog stanovništva, 1945. godine za vrijeme savezničkog zračnog bombardiranja Pule i u zadnjem ratu 1990-tih godina. Preostalo vrijeme svog stogodišnjeg postojanja, ti su podzemni prostori bili zatvoreni za javnost i postepeno izbrisani iz mentalne mape grada. Sve do izložbe diplomskog rada (“Proces Pula PodgraÄ‘e”, Breda Bizjak, 2002, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Ljubljani) koji je austro – ugarske podzemne tunele ispod brežuljka Kaštel u povijesnoj jezgri Pule ponovno otkrio široj javnosti i afirmirao ih kao značajne za oplemenjivanje javnog prostora i kulturne ponude grada. Nepunih dvadeset godina nakon prvog predstavljanja projekta došlo je do njegove djelomične realizacije čime je započeo proces revitalizacije kompleksnog podzemnog sustava grada kao i njegove aktivne uloge pri očuvanju fortifikacijskog nasljeÄ‘a i izboljšanju funkcioniranja Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu. Redefinicija podzemnih prostora nadilazi funkciju sklanjanja i nadograÄ‘uje se po jednoj strani funkcijom vertikalnog povezivanja gradskog partera s mletačkom tvrÄ‘avom u kojoj je smješten muzejski kompleks i po drugoj strani funkcijom novog izložbenog prostora muzeja.

Aktiviranje sustava podzemnih ulica ujedno utječe i na redefiniciju javnog prostora odnosno infrastrukturne komunikacijske mreže u smislu stvaranja novih mogućnosti kretanja kroz grad, novu percepciju grada. Ako razumijemo grad kao kompleksnu i interaktivnu mrežu dogaÄ‘aja, postaje njihovo meÄ‘usobno povezivanje i kretanje meÄ‘u njima važna referentna točka kod formiranja novih uvjeta u prostoru. Prapovijesnu mrežu gradskih ulica, raspredenu u nekoliko koncentričnih prstenova koji se organski prilagoÄ‘avaju topografiji brežuljka, podzemni putevi poprečno povezuju i nadopunjuju s četiri različita pravca, njihov su produžetak, podzemne ulice, pješački metro.

Interaktivni odnos podzemnog i nadzemnog komunikacijskog sustava prepoznaje se kao važna karika u oplemenjivanju i razvoju javnog prostora. Trodimenzionalno kretanje kroz brežuljak i navezivanje na nadzemnu mrežu puteva stvara dijalog suprotnosti koji upravo na prelazima iz površine u podzemlje omogućuje nastanak točaka potencijala. Permeabilnost površine uvjetuje novu topografiju, koja trećoj dimenziji grada nudi dodatnu ulogu, povezivanje grada iznad i ispod. Javni se prostor proširuje ispod brežuljka.

Pod Kaštelom nalaze se ukupno dva sklopa podzemnih tunela na dva nivoa: donji sklop na nivou grada ukupne površine cca. 2.000 m2 te gornji sklop ispod tvrÄ‘ave i 11m iznad donjih tunela površine cca. 700 m2. Temperatura zraka u svakom godišnjem dobu varira od 14 do 18°C. Ulazi u četiri kraka podzemnih tunela smješteni su na ključnim pozicijama grada omogućavajući brzo sklanjanje stanovnika u sigurnu nutrinu brežuljka i optimalno strujanje zraka. Donji sklop izveden je u živoj stijeni pa se pri obnovi velika pozornost posvetila očuvanju stijenskog plašta što je uvjetovalo sabiranje svih električnih instalacija u jednu trasu ispod svoda koja je ujedno iskorištena i za smještaj rasvjete. Jedine površine u koje se fizički interveniralo su betonski podovi i vertikalno okno dizala koje se nalazi u blizini centralnog prostora donjeg sklopa, na raskršÄ‡u hodnika. Izlazna stanica dizala nalazi se u jugoistočnom kvadrantu tvrÄ‘ave, izmeÄ‘u kazamata i rampe bastiona. Uspostavom vertikalne komunikacije izmeÄ‘u tunela i tvrÄ‘ave olakšao se pristup posjetiteljima sa poteškoćama u kretanju, starijoj generaciji te djeci vrtićkog i školskog uzrasta te muzej već u prva četiri mjeseca uporabe dizala bilježi značajan porast posjećenosti. 

Zapušteni sustav podzemnih skloništa tako postaje drukčiji ulični prostor, izoliran od gradskog intenziviteta, izniman prostor u kojeg se može zateći slučajno ili s namjerom - sklanjajući se od vrućine, kiše, ljetnih gužvi ili koristeći ga kao komunikaciju s tvrÄ‘avom, kao prečicu do drugog dijela grada.

Upravo izolacija od vanjskih utjecaja - javnog sadržaja, atmosferskih prilika, dnevne svjetlosti i zvuka prilika je za razvoj specifičnog multimedijalnog izložbenog prostora.