/text in Croatian language/

Izložba je realizirana uz potporu Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture RH, Grada Pule i Turističke zajednice Grada Pule

Samostalna izložba radova i site-specific instalacija "IDEOGRAM: TIJELO-KUĆA" arhitektice Brede Bizjak otvorena je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, 31.siječnja.

Izložba je podijeljena na tri konceptualna dijela te prati proces stvaranja kroz različite faze materijalizacije misli, krećući se od apstraktnog prema realnom. Od site-specific instalacije - ideograma koji prethodi arhitekturi, preko modela koji predstavlja korak između, do realiziranih objekata u konkretnom prostoru i vremenu. Misao o arhitekturi, nadograđena namjenom, kreće se u smjeru aktualizacije prostora, ka samoj arhitekturi.

Izložba postavom uvodi inverziju - ideogram kao apstraktna ideja o prostoru koja se inače zadržava na papirnom mediju, materijaliziran je trodimenzionalno i u prirodnoj veličini, dok su izgrađeni objekti iz realnog prostora i vremena na izložbi preneseni na fotografski medij. Uz instalaciju izloženo je 9 odabranih projekata s maketama nastalih u razdoblju od 2002. do 2020. godine u Sloveniji i Hrvatskoj.

Ideogram: Tijelo-Kuća
Tekst za čitanje instalacije:

Ideogram je slikovna ideja "upisana" u dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor - zaokruženo ontološko mišljenje, nastalo iz permanentnog odnosa psihe, duha i tijela pojedinca s elementima stvarnosti. Promjenjiv i nepromjenjiv, ispunjen mnoštvom kontradiktornosti, ideogram u odreÄ‘enim uvjetima čini ideju konkretne situacije, postaje sinteza iskustvenih misli kristaliziranih kretnjom.

Ideogram označava i sadrži kvalitete poput kretanja, animacije, poetike nedovršenosti, greške, slučajnosti i, što je najbitnije - mentalnu anticipaciju novog, budućeg i nepoznatog. Ujedno, ideogram služi kao konceptualno oruÄ‘e pri prelasku ideje kroz različite faze projektivnog procesa. Može ga se razumjeti i kao zametak arhitekture, polje potencijala koje se zadržava u sferi jezika i apstrakcije. Polazeći od premise da je arhitektura čisti jezik i beskonačna manipulacija gramatikom i sintaksom arhitektonskog znaka, znaci, dijagrami prostora, postaju generativne matrice suvremenog arhitektonskog djela.

Središnji pojam koji se razraÄ‘uje kao tema ideograma jest odnos tijela i prostora, odnosno dinamička komponenta prostora vezana uz kretanje te neposredni utjecaj kojeg kretanje ljudskog tijela može imati na stvaranje prostora. Ideogram pritom predstavlja zamrznutu sekvencu u procesu istraživanja potencijala, kretanja i mirovanja u prostoru. Tijela ne samo da se kreću u prostoru, već ih gibanjem generiraju. To je fluidan prostor kretanja i usmjeravanja, slobode odabira vlastitog puta. Tijelo i kretanje generiraju formu praznog prostora - imaginarno tijelo - kuću. Forma kao trodimenzionalna rezultanta kretanja.

Svakodnevnim ritualnim radnjama - kretnjama, ocrtavaju se nevidljivi tragovi - vektori u prostoru koji, kad ih se učini vidljivima, označavaju specifičan prostorni otisak, jedinstveni trag boravka na određenom mjestu. Intimni prostorni otisak, jedinstveni otisak subjektivnog mjesta.

Unutar ideograma, vektori definiraju prostor koji je ograničen površinom - propusnom membranom, rastezljivom opnom koja se oblikuje slijedom koraka - pokreta.

Kretanja - u plesu, u sportu, u radu - su ulaženja dogaÄ‘aja u arhitektonske prostore. Konačno, ti dogaÄ‘aji postaju scenariji ili programi, nezavisni, ali i neodvojivi od prostora koji ih obuhvaćaju. Arhitektura nije samo trodimenzionalna projekcija mentalne predodžbe, već i nešto što je čujno i po čemu se ravna. Nastali prostor neposredno je vezan uz svog kreatora koji ujedno i nastanjuje, koristi.

Princip kompozicije ideograma je meandar. Nagovještava žarišne elemente, organizira ih po prioritetnom slijedu kretanja u obliku strukture kontinuirano povezanih unutarnjih i vanjskih prostora. Slobodno protočni volumen s graničnim površinama tkanina postiže estetsku homogenost, dok iregularno meandriranje omogućuje svakom segmentu individualizaciju do odreÄ‘enog stupnja, tako olakšavajući identifikaciju.

Korištenje tijela i kretnje postaje uzrok, referencija, pa i oruÄ‘e u biomimetičkom načinu stvaranja prostora - kuće - skloništa. Dok savija gnijezdo, ptica svoje tijelo koristi kao ishodišnu točku stvaranja forme, zatim kao mjerilo pri odreÄ‘ivanju dimenzije i, najvažnije, kao samo oruÄ‘e pri stvaranju svog intimnog prostora. Kružnim kretanjem ona dimenzionira optimalnu veličinu gnijezda za sebe i svoje mladunce. /Breda Bizjak

Breda Bizjak roÄ‘ena je u Rijeci 1976. godine. Diplomirala je 2002. g. na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Nakon trogodišnje suradnje (2001.-2003. g.) sa studijem Sadar Vuga arhitekti, 2007. g. osniva arhitektonski studio BB arhitekti koji je osmišljen kao meÄ‘unarodna platforma nezavisnih stručnjaka s područja arhitekture, urbanizma i industrijskog dizajna.

Živi na relaciji Pula – Ljubljana. ÄŒlanica je više različitih strukovnih udruženja - Zbornice za arhitekturu i prostor Republike Slovenije, Društva arhitekata Ljubljana, privremeni član Hrvatske komore arhitekata te članica predsjedništva Društva arhitekata Istre (Dai-Sai) u kojem 2015. g. pokreće projekt "Otvoreni grad". Aktivno sudjeluje na meÄ‘unarodnim projektima, posebice na hrvatskom, slovenskom i širem regionalnom arhitektonskom području.

Njezini su radovi izlagani na mnogim meÄ‘unarodnim arhitektonskim izložbama, uključujući Trijenale u Milanu i Svjetsku turneju izložbe "Evropska nagrada za urbani javni prostor 2012." koja je gostovala u petnaestak država poput Španjolske, Francuske, Grčke, Rusije, Kolumbije, itd.

Primila je više meÄ‘unarodnih stručnih priznanja i nagrada za svoje realizacije, a nagraÄ‘ivana je i na više urbanističkih i arhitektonskih natječaja. Dobitnica je Evropske nagrade za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space 2012), nominirana je za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g. i meÄ‘unarodnu nagradu Piranesi 2014. g. Finalistica je meÄ‘unarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. te nagrade Elle design awards Hrvatska 2016.

Fokus njenog rada od 2007. do 2014. godine bio je pretežno usmjeren u problematiku javnog prostora. U tom se razdoblju realiziraju projekti vezani za javni prostor obala rijeke Ljubljanice u Ljubljani od kojih treba izdvojiti "Vodeni paviljon" (2007.) na obali Petkovšek te "Riječna postaja kraj Žitnog mosta" (2010.) na Poljanskom nasipu u Ljubljani. U godinama koje slijede, u grupi autora pod nazivom Skupina arhitektov, dvije se pobjede na javnim arhitektonskim natječajima zaključuju realizacijom. To su "Vrtić Mavrica" u Brežicama (2014.) te "Vrtić Ringaraja" (2018.) u Videmu kod Dobrepolja u Sloveniji. Uz projekte javne namjene, realiziraju se projekti interijera te industrijskog dizajna poput adaptacije "Stana MO" privatnog investitora iz Ljubljane, "Vinarije Medea" u Vodnjanu te Modularnog sistema drvenih ležaljki "Heksagon 6G" s realizacijama u Peroju (Hrvatska) i Kranjskoj Gori (Slovenija).